Kotoriba – Kotor

Kotoriba

Naselje Kotoriba s okolicom ujedno čini i općinu Kotoribu koja se smjestila uz rijeku Muru na jugoistoku Međimurske županije, uz državnu granicu s Mađarskom. Udaljenost od Čakovca iznosi 36 kilometara, od Koprivnice 27 kilometara te od međunarodnog graničnog prijelaza Goričan 20 kilometara. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine Kotoriba je imala 3232 stanovnika.

Prve vijesti o Kotoribi potječu iz 1567. godine kada je Međimurjem gospodario Juraj IV. Zrinski. On je zbog neposredne osmanlijske opasnosti nastavio gradnju obrambenog sustava na rijeci Muri. Obrambeni sustav s nizom utvrda započeo je graditi njegov otac Nikola IV. Zrinski Sigetski. U tom se kontekstu spominje utvrda Kotoriba koja nije imala civilno stanovništvo već isključivo vojnu posadu. Kotoriba je u vrijeme Zrinskih bila sjedište jedne od upravnih jedinica tj. vojvodata.

Kada je 1600. godine u osmanlijske ruke pala velika tvrđava Kaniža (današnja Nagykanizsa), Osmanlije su zauzeli područje do Mure. Tada je dio stanovnika Muraszerdehelya bježeći pred osmanlijskom opasnošću pobjegao i sklonio se u Kotoribi. Tu je na rijeci Muri bila čvrsta drvena utvrda uz koju se 1669. godine spominje kapela sv. Križa. Pod nazivom Cottoriba naznačena je na zemljopisnoj karti Giovanija Giuseppea Spalle iz 1670. godine. Vidi se da je to tipična fortifikacija iz vremena borbi s Osmanlijama. Ona nije imala vodene opkope, ali ju je branio močvarni teren. Iz utvrde je uz rijeku Muru vodila cesta za utvrdu Legrad. Uz sjeverni vanjski zemljani bastion Spalla je ucrtao kapelu.

U Kotoribi je 4. svibnja 1688. godine boravio zagrebački kanonik Ivan Zubić te ostavio opis kotoripske utvrde. Središnji dio kotoripske utvrde bio je četvrtastog oblika s malim polukružnim bastionima na uglovima. Kao obrambeni zidovi služile su palisade, u zemljani nasip okomito pobodeni balvani. Sve je to uokvireno uskim pojasom vode. Oko utvrde bio je nepravilni četvrtasti zemljani nasip s ukošenom palisadom. Unutar utvrde bile su drvene zgrade u kojima je stanovala stalna posada od oko sto vojnika. Utvrda se nalazila na najvišoj topografskoj točki Kotoribe, kod zgrade nekadašnje Osnovne škole.

Rimokatolička župa osnovana je tek 1789. godine, dok se današnja župna crkva Blažene Djevice Marije Žalosne, najveća crkva u Međimurju, počela graditi u 18. stoljeću. Kotoriba je poznata i kao prvo mjesto u Hrvatskoj koje je dobilo željezničku postaju 1860. godine.

Turistička ponuda Kotoribe, osim spomenute župne crkve, obuhvaća jednu od postaja Ceste tradicije koja predstavlja tradicionalne zanate. Također se može pogledati etno zbirka koja uključuje narodne nošnje kao i prikaz narodnih običaja.